Snježana Braić: Matematički vremeplov – putovanje kroz geometriju

Datum: 

petak, 28 travnja, 2017 -
17:00 - 18:00

Vrsta događaja: 

Predavanje

Sažetak: 

  • Geometrija je jedna od najstarijih grana matematike. Štoviše, mnogi povjesničari znanosti smatraju da se matematika razvila iz geometrije. Ne može se precizno utvrditi vrijeme nastanka prvih geometrijskih znanja, no zna se da su nastala kao rezultat rješavanja praktičnih problema. Geometrijom su se bavili još stari Egipćani i Babilonci (20. st. pr. Kr.). Primjenjivali su je pri određivanju međa zemljišnih parcela, pri gradnji kanala za natapanje, pri gradnji grandioznih hramova i piramida, pri klesanju sfinga i slično. Egipćani su znali točne formule za površinu trokuta, pravokutnika i trapeza, a kod površine kruga za broj π koristili su približnu vrijednost 3.16. No do svih su tih znanja dolazili empirijski izvodeći iz toga neke opće zaključke, no ni u jednom slučaju nisu dana nikakva obrazloženja, odnosno dokazi tih tvrdnji.
  • Stoljećima se geometrija razvijala upravo tako, kao induktivna znanost u kojoj se empirijskim putem dolazilo do pojedinačnih spoznaja iz kojih su se onda izvodile opće tvrdnje. Geometriju su „čistom, teorijskom, apstraktnom znanošću“ učinili Grci u razdoblju između 7. i 3. st. pr. Kr. Prvi je poznati grčki matematičar koji se bavio geometrijom bio Tales iz Mileta (7. st. pr. Kr.). Sljedeći je veliki korak u razvoju geometrije napravio Pitagora (6. st. pr. Kr.), a geometrija se učila i u Platonovoj školi (5. st. pr. Kr.). Platon je zahtijevao da se u geometriju uvede deduktivnost i stroga logičnost koja je postojala u njegovim filozofskim djelima. Konačno, Aristotel (4. st. pr. Kr.) je postavio opći deduktivno-logički sustav izgradnje neke znanosti (Aristotelova logika) i time stvorio teorijske temelje na kojima se potom mogla zasnovati stroga deduktivnost geometrije, tj. izgraditi njezina aksiomatika.
  • Prvu je aksiomatiku geometrije dao Euklid (330. pr. Kr. – 275. pr. Kr.). U svom poznatom djelu Elementi, koji se sastoji od 13 knjiga, Euklid je sistematski izložio gotovo čitavu grčku matematiku svoga vremena, a današnja se elementarna geometrija u malo čemu razlikuje od geometrije izložene u tom djelu. Naime, u Euklidovim je Elementima geometrija prezentirana kao deduktivna disciplina u kojoj se najprije utvrde osnovni pojmovi, koji se ne definiraju, a zatim odaberu temeljne činjenice (postulati i aksiomi), tj. tvrdnje koje se po dogovoru uzimaju kao istinite i njihova se istinitost ne dokazuje. Na temelju toga se formalno-logičkom dedukcijom dokazuju nove tvrdnje i definiraju se novi pojmovi. Danas je najpopularnija Hilbertova aksiomatika geometrije (1862. – 1918.).

Biografija: 

  • Snježana Braić

 Osobni podatci:

  • Rođena 7. listopada 1970. god. u Splitu

 Obrazovanje:

  • osnovnu školu završila u Omišu
  • srednju školu, smjer matematika-informatika, pohađala u Omišu i maturirala 1989. godine
  • godine 1989. upisala se na Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu, smjer profesor matematike i informatike.
  • diplomirala 1996. godine na PMF-u Split
  • magistrirala 2005. godine na Matematičkom odjelu PMF-a Sveučilišta u Zagrebu
  • doktorirala 2007. godine na Matematičkom odjelu PMF-a Sveučilišta u Zagrebu

 Zaposlenje:

  • od akademske godine 1996./97. radi na Odjelu za matematiku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu, najprije kao vanjska suradnica, a potom u zvanju asistentice. Od 2010. je u zvanju docenta

 Podatci o magistarskom radu:

  • Naslov: „Problemi pakiranja u kombinatornoj geometriji“
  • Mentor: prof. dr. sc. Darko Veljan
  • stečeni akademski stupanj: magistar prirodnih znanosti, polje matematika

 Podatci o doktorskom radu:

  • Naslov: „Simetrični dizajni s primitivnim grupama automorfizama“
  • Mentori: prof. dr. sc. Anka Golemac i prof. dr. sc. Vedran Krčadinac
  • stečeni akademski stupanj: doktor prirodnih znanosti, polje matematika

 Znanstveni projekti:

  • U svojstvu istraživača na znanstvenom projektu „Tranzitivne grupe i s njima povezane diskretne strukture“ (voditelj prof. dr. sc. Anka Golemac)