Nazivom strvinar ili lešinar često opisujemo vrlo odbojne ljudske osobine. Već i sam način života onih živih bića kojima je evolucija namijenila da budu strvinari najčešće nam je gadljiv i odbojan. Zaboravljamo pritom da smo i mi ljudi – strvinari! Kada iz mesnice donesemo komad mesa mrtvoga mladunčeta krave ili pak čitavo mrtvo mladunče ovce ili svinje, a zatim ga samo podgrijemo kako bi malo promjenio boju i okus pa pojedemo – sebe pritom ne smatramo strvinarima. Jedna je od odlika strvinara da se hrane već uginulim životinjama, za razliku od predatora, koji sami prvo ubiju plijen pa ga pojedu. No trebaju li strvinari za takav način prehrane imati možda neke posebne evolucijske prilagodbe? I kako to da je tamanitelj strvina, poput bjeloglavoga supa, u drevnom Egiptu ili Perziji bio istovremeno i utjelovljenje božanske moći i simbol besmrtnosti? U predavanju će biti riječ o fiziološkim i morfološkim prilagodbama koje su rezultat specifičnoga načina hranjenja ptica iz porodice strvinara te socijalnim prilagodbama na zajednički život većega broja pripadnika iste i srodnih vrsta kako bi uzajamnim pomaganjem (altruizmom?) svi profitirali.

Goran Sušić

Rođen 19. siječnja 1958. u Ravnoj Gori. Diplomirao biologiju na PMF-u u Zagrebu, doktorirao prirodne znanosti 1988. g. Od 1985. do 1995. u Zavodu za ornitologiju HAZU obavljao je funkciju upravitelja Zavoda. Od 1995. radi u Ornitološkoj postaji Cres Zavoda za ornitologiju HAZU u svojstvu znanstvenoga suradnika. Objavio je više od 150 znanstvenih, stručnih i stručnopopularnih članaka iz područja ornitologije u domaćim i stranim publikacijama, 38 ekspertnih studija, 16 knjiga, 36 priloga u knjigama te izlagao na 50-ak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Dobitnik je više domaćih i stranih priznanja za rad na zaštiti prirode i promoviranju održivoga razvoja. Trideset se godina bavi proučavanjem i zaštitom bjeloglavih supova i najveća mu je zasluga da je populacija tih ptica na Cresu porasla s 25 na 80 gnijezdećih parova. Utemeljio je i već 20 godina na otoku Cersu vodi Ekocentar Caput Insulae – Beli, istraživačko-edukacijski centar za zaštitu prirode.