Dana 20. travnja 2010. godine eksplodirala je i potonula mobilna platforma Deepwater Horizon, iz koje je British Petroleum na bušotini Macondo u Meksičkom zaljevu crpio naftu. Bušotina je uspješno zatvorena tek 15. lipnja 2010., a do toga je dana u dubine Meksičkoga zaljeva isteklo 4.1 milijun barela sirove nafte što je izazvalo ekstenzivnu štetu za floru i faunu mora i obale unatoč naporima vlade SAD-a da spriječi širenje naftnih mrlja. Pored toga, u dubinama se događalo dodatno zagađenje: na svaki je barel nafte iz bušotine izlazilo i 1800 do 2500 kubičnih stopa prirodnih plinova koji su ostajali zarobljeni na dubinama od 800 do 1500 m ispod površine. Dok su se raspršene naftne mrlje na površini dugo održavale, čak i do kolovoza 2011. godine, prirodni su plinovi u dubinama Meksičkoga zaljeva nestali u približno 100 dana, a trag koji je upućivao na to što se dogodilo bile su tek smanjene razine kisika u tim vodama.

Objašnjenje kako je nestalo zagađenje u dubinama Meksičkoga zaljeva dao je jedan međunarodni i međudisciplinarni tim znanstvenika. Igor Mezić, rođeni Riječanin (Center for Control, Dynamical Systems and Computation, and Department for Mechanical Engineering, University of California, Santa Barbara) sa suradnicima Sophie Loire (Center for Control, Dynamical Systems and Computation, and Department for Mechanical Engineering, University of California, Santa Barbara), Vladimirom Fonoberovim (Aimdyn, Inc., Santa Barbara) i Patrickom Hoganom (Naval Research Lab, Stenis Space Center) već je za širenje naftnih mrlja na površini dao predviđanja koja su se pokazala točnija od ostalih, a objavljena su u časopisu Science. David Valantine (Department of Earth Science and Marine Science Institute, University of California, Santa Barbara) nakon više opažanja i ispitivanja u samom zaljevu, također objavljenih u radovima u časopisu Science, počeo je postavljati tezu o procesima u dubinama Meksičkoga zaljeva i shvatio je da kemijska i biološka priča ostaje nepotpuna ako se ne poveže s pričom o strujanjima. Zato je s Igorom Mezićem napravio nacrt modela, a zatim su u cijelo istraživanje uključili i nas Riječane: Senku Maćešić, Nelidu Črnjarić-Žic i Stefana Ivića. O tome kako je istraživanje teklo i što su bili rezultati moći ćete saznati iz predavanja.

Dr. sc. Senka Maćešić, red. prof. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci rođena je 1966. u Rijeci. Godine 1988. diplomirala je matematiku i fiziku na Sveučilištu u Rijeci, 1994. magistrirala matematiku na Matematičkom odjelu PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, 1998. doktorirala temeljne tehničke znanosti na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. U svom znanstvenom radu povezuje numeričku matematiku i računalnu dinamiku fluida, kao i probleme optimalne kontrole i optimalnog dizajna, a s primjenom na strujanja u cjevovodima, na strujanja u rijekama i otvorenim vodotocima, na poplavljivanja, na pucanja brana itd. http://sim.riteh.hr/index.php?menu=personview&id=22

Dr. sc. Nelida Črnjarić-Žic, izv. prof. na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci rođena je 1973. u Rijeci. Godine 1996. diplomirala je primijenjenu matematiku na Sveučilištu u Ljubljani, 2000. magistrirala matematiku na Odjelu za matematiku i fiziku Sveučilišta u Ljubljani, 2004. doktorirala matematiku na Matematičkom odjelu PMF-a Sveučilišta u Zagrebu. U svom znanstvenom radu bavi se matematičkim i numeričkim modeliranjem u inženjerstvu, s naglaskom na numeričke aproksimacije hiperboličkih zakona očuvanja. http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zmfsjk/katedre/kpm/struktura.htm

Stefan Ivić, dipl. ing., znanstveni je novak na Zavodu za mehaniku fluida i računarsko inženjerstvo Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Rođen je 1984. Godine 2008. diplomirao je strojarstvo na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Student je poslijediplomskoga doktorskog studija na istom fakultetu. U znanstvenom se radu bavi optimizacijskim problemima u inženjerstvu te razvojem inženjerskih računalnih aplikacija. http://sim.riteh.hr/index.php?menu=personview&id=12