|
Marijan Herak i Mirko Orlić, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet Geofizički odsjek, Geofizički zavod A. Mohorovičića Andrija Mohorovičić, geofizičar svjetskoga glasa i jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena, rodio se prije 150 godina, 23. siječnja 1857., u Voloskom kraj Opatije. Studij matematike i fizike upisao je 1875. u Pragu. Po završenom studiju predavao je na gimnazijama u Zagrebu i Osijeku, te u Nautičkoj školi u Bakru. Godine 1892. postaje upraviteljem Meteorološkoga opservatorija u Zagrebu. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893., a 1910. godine postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te na Mudroslovnom fakultetu predaje kolegije iz područja geofizike i astronomije. Godine 1893. postaje dopisni, a 1898. punopravni član Akademije. Umirovljen je 1922. godine, a umro je 18. prosinca 1936. u Zagrebu. U početku se svoje karijere Andrija Mohorovičić bavi meteorologijom. Od meteoroloških se radova posebno ističu oni o opažanju oblaka i cirkulaciji zraka, o tornadu kod Novske i Čazme, te o klimi Zagreba. Nedavno je otkriveno da je Mohorovičić prvi opisao atmosferski vrtlog s horizontalnom osi, tzv. atmosferski rotor, kakav se povremeno formira pri puhanju bure na sjevernom Jadranu, te da je taj njegov nalaz citiran u inozemnim časopisima i knjigama. U domaćim je dnevnim novinama prvi objavljivao prognoze vremena, a zaslužan je i za ujedinjavanje i vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije. Nakon prijelaza u 20. stoljeće Mohorovičićev se znanstveni interes okreće gotovo isključivo problemima seizmologije u kojoj stječe svjetsku slavu. Analizom pokupskoga potresa od 8. listopada 1909. Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova bližih potresa kroz Zemlju. Tom je prilikom, prvi u svijetu, na osnovi analize seizmograma utvrdio plohu diskontinuiteta brzina potresnih valova koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Njemu u čast ta je ploha nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom, a njegovo je postojanje potvrđeno na čitavoj Zemlji. Ovo je otkriće bez sumnje najvažnija znanstvena spoznaja ikada objavljena u jednom hrvatskom časopisu. Mohorovičić je zagrebačku seizmološku postaju početkom 20. stoljeća opremio najmodernijim seizmografima, čime ju je doveo na razinu najbolje opremljenih u svijetu. Nabavkom preciznih opservatorijskih ura uspostavio je u Hrvatskoj i službu točnoga vremena. Opća je odlika djela Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Iako samozatajan, bio je sjajan organizator, pa upravo njemu zahvaljujemo osnivanje seizmološke i meteorološke službe u Hrvatskoj. Zagrebačka je seizmološka škola u svijetu poznata već cijelo stoljeće, a od Mohorovičića potječe i tradicija dodiplomskoga geofizičkog obrazovanja po kojoj se zagrebačko Sveučilište izdvaja među malobrojne u svijetu. Njegove su misli i ideje bile istinski vizionarske i često su došle do izražaja tek desetljećima kasnije (djelovanje potresa na zgrade i protupotresna gradnja, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje i atmosfere, duboki potresi ...). Godine 1970. njemu u čast nazvan je i krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. i asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Mjesecu i Marsu. Geofizički zavod PMF-a u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima, a na rektorskom lancu Sveučilišta u Zagrebu nalazi se i medaljon s Mohorovičićevim likom. Andrija Mohorovičić je, kao tek rijetko koji naš vrhunski učenjak, cijelu znanstvenu karijeru napravio u Hrvatskoj, a svojim je otkrićima zadužio čitav svijet. On pripada najvećim hrvatskim znanstvenicima svih vremena, a u svijetu je priznat kao jedan od velikana geoznanosti.
MARIJAN HERAK, geofizičar i seizmolog (Zagreb, 3. listopada 1956.). Diplomirao je (1981.) i magistrirao (1985.) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 1991. na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1981. radi na Geofizičkom odsjeku PMF-a, a 2002. izabran je za redovitoga profesora. Po struci seizmolog, bavi se svim aspektima seizmološke znanosti, posebno seizmičnošću Hrvatske, kvantifikacijom potresa, određivanjem seizmičkoga hazarda i rizika, atenuacijom i raspršenjem valova potresa, te inženjerskom seizmologijom. Drži nastavu studentima dodiplomskoga i poslijediplomskoga studija geofizike. Bio je voditelj smjera Geofizika – Fizika unutrašnjosti Zemlje na poslijediplomskom studiju i pročelnik Geofizičkoga odsjeka PMF-a. Od školske godine 2004./05. na dužnosti je prodekana PMF-a za međunarodnu suradnju. Član je suradnik HAZU-a od 2006., a znanstvenoga vijeća za naftu HAZU-a od 2005. g. Također je član Matičnoga odbora za polje fizike te Odbora za statutarna pitanja Sveučilišta. Od 2006. godine član je Izvršnoga savjeta Europsko-mediteranske seizmološke komisije (EMSC/CSEM), službeni je predstavnik Hrvatske i u Europskoj seizmološkoj komisiji (ESC), te u Radnoj grupi za znanost i tehnologiju Centralnoeuropske inicijative (Sekcija B, Geofizika). Do sada je, samostalno ili u koautorstvu, objavio 50 znanstvenih radova, 30 kongresnih priopćenja, tri poglavlja u knjizi i tri rada na popularizaciji struke. Kao vodeći hrvatski seizmolog, glavni je istraživač na jedinom znanstvenom projektu iz seizmologije u Hrvatskoj (Seizmičnost Hrvatske), a sudjeluje u izvođenju brojnih međunarodnih znanstvenih projekata. Aktivno surađuje sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Trstu i Hamburgu, gdje je često boravio kao gostujući profesor i znanstvenik. Njegov je stručni rad rezultirao s više desetaka studija i elaborata, pri čemu se bavio određivanjem elemenata seizmičkoga hazarda. Član je Uredničkoga odbora znanstvenoga časopisa Geofizika (čiji je glavni i odgovorni urednik bio 1994. – 2003.), Američkoga seizmološkog društva, Hrvatskoga povjerenstva za geodeziju i geofiziku Međunarodne unije za geodeziju i geofiziku (IUGG). MIRKO ORLIĆ, geofizičar i fizikalni oceanograf (Zagreb, 26. svibnja 1955.). Diplomirao i magistrirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (1978., 1981.). Doktorirao je 1988. na Sveučilištu u Zagrebu obranivši tezu "Oscilacije inercijalnog perioda u Jadranu – analiza pojave i formulacija dvodimenzionalnih modela". Usavršavao se u Velikoj Britaniji (Institute of Oceanographic Sciences, Birkenhead), a kao gostujući znanstvenik jednu je akademsku godinu proveo u SAD-u (Scripps Institution of Oceanography, La Jolla, Ca). Najprije je radio na Institutu "Ruđer Bošković", a danas je zaposlen na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, gdje u svojstvu redovitoga profesora predaje fiziku mora. Predaje i na sveučilištima u Splitu i Osijeku. Bio je mentor pri izradi dvadesetak diplomskih radova, šest magistarskih radova i pet doktorskih disertacija. Djelovao je kao voditelj Poslijediplomskoga studija fizike na PMF-u, bio je pročelnik Geofizičkoga odsjeka PMF-a, prodekan PMF-a i član Zajedničkoga hrvatsko-američkog odbora za znanstvenu i tehnološku suradnju. Nedavno je izabran za člana Područnoga znanstvenog vijeća za prirodne znanosti i za člana Senata Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao je u organizaciji i provedbi eksperimenata u Riječkom zaljevu te u sjevernom i srednjem Jadranu, a od 1983. godine vodi Mareografsku postaju u Bakru. Bio je voditelj nekoliko nacionalnih projekata posvećenih međudjelovanju atmosfere i mora te niza međunarodnih projekata iz istoga područja (u okviru hrvatsko-američke, hrvatsko-slovensko-talijanske i hrvatsko-europske suradnje). U ovom potonjem svojstvu sudjelovao je u međunarodnim istraživačkim krstarenjima u Jadranu tijekom 2002., 2003. i 2006. godine. Pozvani je sudionik različitih simpozija, kao i sastanaka što ih organiziraju agencije UN, član i predsjednik organizacijskih odbora domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Bio je urednik časopisa “Geofizika“ i tri znanstvena zbornika, a trenutačno je gost-urednik američkog časopisa “Journal of Geophysical Research” te urednik struke “geofizika” u “Hrvatskoj enciklopediji”. Član je Hrvatskoga povjerenstva za geodeziju i geofiziku, American Geophysical Union te The Oceanography Society. Dobio je Fulbrightovu nagradu (za 1992./1993. godinu). Bavi se empirijskim i teorijskim istraživanjem fizikalnih procesa u moru i međudjelovanja atmosfere i mora. Formulirao je model inercijalnih oscilacija u Jadranu, zajedno sa suradnicima razvio model kojim je reproduciran odziv Jadrana na djelovanje bure i juga te je otkrio Istarsku obalnu protustruju. Objavio preko 60 znanstvenih radova, 80-ak kongresnih priopćenja i jednu knjigu (koja je dobila nagradu J. J. Strossmayer) te izradio više studija i elaborata. Popis svih radova nalazi se na http://geo101.gfz.hr/~morlic. Njegovi su radovi u međunarodnoj znanstvenoj periodici do sada citirani oko 500 puta. |
