Nenad Raos:

Opasnost od mobitela (što je istina, a što su priče)

Ova znanstvenopopularna knjiga govori o opasnosti od zračenja mobitela i njihovih baznih stanica. U pet poglavlja govori se o povijesti mobilne telefonije, o novinskom senzacionalizmu, o prirodi i biološkim učincima elektromagnetskog zračenja, te o istraživanjima koja se provode da bi se ispitala štetnost mobitela. Knjiga je pisana ležerno, duhovito, s mnogo šala, priča i dogodovština. Izdavač: Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, 2003. Broj stranica: 64 Stručni konzultant: Ivica Prlić Recenzenti: dr. sc. Sanja Milković-Kraus i mr. sc. Mladen Hajdinjak Prijelom i dizajn: Krešimir Bauer i Maja Raos (Pinxit d. o. o.)

Tko želi znati više:

Iz predgovora knjige:

Mačka je mesožder, hrani se mesom, lovi. S lavovima i tigrovima spada u istu porodicu, Felidae, a ne treba nam ni spominjati kako su te dvije zvijeri, lav i tigar, opasne za čovjeka. Kažu da je neki tigar-ljudožder za samo godinu dana ubio i pojeo više od dvije stotine Indijaca..
Iz svega bi se rečenoga moglo zaključiti, dakle, da domaća mačka (Felis ocreata domestica) jede ljude.
Pa ipak, ne jede. Ako mačke idu u istu porodicu s tigrovima, ne znači da je mačka tigar. Uostalom, od dvanaeste egipatske dinastije - otkako mačke žive s ljudima - nitko još nije ni čuo ni vidio da bi mačka pojela čovjeka (premda se obratno mnogo puta dogodilo).
Pa opet, biste li u kući živjeli s lasicom ili udavom? Može vas tko hoće i koliko hoće uvjeravati da su to za čovjeka sasvim bezopasne životinje, možete se u to (razumom) i sami osvjedočiti – pa opet se nećete osjećati ugodno ako vam se udav podvuče pod krevet. Neznanje rađa strah, strah rađa nezadovoljstvo, ogorčenje, bijes. Ne mrzimo li zmije, ne gade li nam se ti beznogi gmazovi upravo zato što ih ne poznajemo?
Isto bi se moglo reći i za mikrovalno zračenje. Zračenje naših mobitela i mikrovalnih pećnica. Kao što mačke idu u istu porodicu s tigrovima, tako i mikrovalno zračenje pripada porodici u kojoj nalazimo smrtonosna rentgenska i još smrtonosnija gamazračenja (sve su to elektromagnetska zračenja). Ako je gama zračenje u Hirošimi u djeliću sekunde donijelo smrt tisućama ljudi, zašto nam zračenje našeg mobitela i mikrovalne pećnice - koje je iste prirode kao zračenje atomske bombe – ne bi bar malo naškodilo?
Pretpostavka je na mjestu, ali ako je pretpostavka razložna ne znači da je i istinita. Mi ne možemo znati jedu li mačke ljude sve dok se o tome ne osvjedočimo. Bit znanosti je, na kraju krajeva, kako reče otac vitamina C, mađarski kemičar i nobelovac Albert Szent-Györgyi, u “pretvaranju pretpostavki u činjenice”.
Tako smo se opet vratili na početak. Šteti li mikrovalno zračenje ili ne šteti ne može se zaključiti iz njegove istovjetne prirode s drugim elektromagnetskim zračenjima. Da bi se našao konačan odgovor na to pitanje (ako u znanosti išta može biti konačno), treba napraviti nebrojene pokuse na životinjama i modelnim sustavima, a ne treba propustiti ni praćenje djelovanja izvora mikrovalnoga zračenja na ljude. Ovo posljednje je najteže, jer se s ljudima ne smije eksperimentirati – sve što se može učiniti jest strpljivo skupljati podatke i nakon toga ih još strpljivije statistički obrađivati ne bi li složene metode statističke analize u šumi nasumičnih brojaka ipak otkrile neki red. A taj red ukazuje na prirodni zakon.
Svime se time bavi ova malena knjiga. Što su mobiteli i kako utječu na ljudsko zdravlje (ako utječu)? Što je istina u novinskim člancima o štetnosti mobitela, a što su tek priče ljudi obuzetih strahom od novoga i novinara koji žive od tog straha? Na sva ćemo ta pitanja pokušati odgovoriti – koliko nam dopuštaju naše skromne snage i rezultati znanstvenih istraživanja.
Na kraju mi ne preostaje drugo nego da najsrdačnije zahvalim svima koji su mi pomogli. Prije svega zahvaljujem svome kolegi s Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada dipl. inž. Ivici Prliću. To činim ne samo zbog toga što me je potaknuo da napišem ovu knjigu, nego i zato jer me obdario hrpom vrijedne građe – od novinskih članaka do znanstvenih radova i ekspertiza – koju je godinama skupljao i bez koje bih se teško upustio u ovaj pothvat. O zasluzi za stručnu kvalitetu djela da i ne govorim.
Dužnost mi je zahvaliti i ravnateljici Instituta dr. sc. Sanji Milković-Kraus, koja je objeručke poduprla ovaj projekt. Svima koji su svjesni kako je danas teško naći izdavača (a posebice za ozbiljnu knjigu) znat će to cijeniti.

L e g e n d a
TM MD - Tehnički muzej Mala dvorana
TM VD - Tehnički muzej Valika dvorana
TM KAB - Tehnički muzej Kabinet
TM PLA - Tehnički muzej Planetarij